Duh Sveti u začeću i rođenju Crkve

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.

Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.« (Dj 2,1-11)

U ovom odlomku Djela apostolskih predstavljena su dva motora razvoja Crkve: Duh i Riječ. Riječ apostola dolazi, izaziva vjeru, obraća, zato jer joj prethodi Duh koji sam otvara uho slušatelja.

U Isusovo vrijeme, Pedesetnica ili Blagdan sedmica – stari poljoprivredni blagdan (žrtvovanje žetve), koji se slavio sedam tjedana poslije Pashe (usp. Lev 23,15-21) – preuzeo je i značenje spomena Gospodnjeg saveza i svetkovina Mojsijevog zakona. Budući da dan počinje uvečer prethodnog dana, izraz „Kad je napokon došao dan Pedesetnice“ označuje kasno jutro koje zaključuje razdoblje slavlja. Ali označuje i puno dublju stvarnost: „dan“ kojeg su iščekivali proroci je pred završetkom; povijest je na svojoj središnjoj točki, jer se pravi Izrael počinje odjeljivati od nevjernog židovstva.

Scena opisana u odlomku teksta, slijedi objavu na Sinaju (usp. Izl 19,16-22): stari savez zamijenjen je novim savezom. Grmljavina, munje, zvuci truba, dim ukazuju na prisutnost Gospodina na Sinaju, i „silazak“ Duha Svetoga na apostole.

Stari zakon postaje „novi“ po prisutnosti Duha, koji ne samo da upućuje nego i daje snagu izvršiti ono što zakon zahtijeva.

„Vatra“ koja pročišćava i prosvjetljuje (usp. Iz 6,6) označava unutarnju preobrazbu u Isusovim učenicima, koji, od siromašnih i neobrazovanih ribara postaju navjestitelji evanđelja: najpotresniju poruku što je ljudi mogu čuti (Dj 1,8).

Prisutnost svih naroda u Jeruzalemu ima više proročko nego povijesno značenje: Crkva nadilazi granice židovstva; u nju mogu ući svi koji žele iskusiti plodove Novog Saveza, koji je obećan svima, a ne samo Izraelu.

Čudo jezika može biti i jednostavna glosolalija (simbolične geste prevedeno preko tumača na razumljivom jeziku) ili učenje (ili simultano prevođenje) novih jezika (tako se može razumjeti kako svi prisutni čuju govoriti svoje jezike). Na Luku je možda utjecala i židovska tradicija po kojoj se na Sinaju Božji glas razdijelio na 70 jezika, da bi ga razumjelo svih 70 naroda zemlje: darom Duha Svetoga Crkva se otvara evangelizaciji svih naroda zemlje.

Hoću reći, braćo: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! (Gal 5,16-25)