Biblija, iako potvrđuje da je Bog uvijek drugačiji i da nadilazi naše razmišljanje, predstavlja se kao „objava“, to jest kao ona koja razdire veo tišine koji skriva božanski misterij.

Kršćanska objava otvara nove horizonte u ovom nedostupnom svjetlu, kojeg „čovjek ne može vidjeti i ostati na životu“, kako se često ponavlja u Starom zavjetu. Pojavljuje se tako uz Oca, Sin kojeg šalje na svijet i Duh životvorac, i mi u ime Trojstva otvaramo i započinjemo svaku molitvu i svaku liturgiju, zaključujemo svaku molitvu i blagoslivljamo osobe i stvari.

Postoji duh čovjeka, tj. princip njegovog postojanja, njegovog djelovanja, njegovog načina da voli i da griješi, njegove slobode i ropstva. Ali postoji i Duh Božji, princip njegove ljubavi i komunikacije s čovjekom.

Taj božanski Duh ulazi i prodire u čovjekov duh, dolazi k njemu kao vjetar koji sve obavija i prožima. Stvorenje koje prihvaća i dopušta si da bude osvojeno od tog Duha biva preobraženo od ljudskog djeteta u dijete Božje, postaje član njegove obitelji i službeno biva proglašen subaštinikom Božjeg Jedinorođenca, Krista Isusa.

Sv. Pavao, dakle, proglašava stvarni i pravi ulazak čovjeka u nutrinu božanskog života. Taj ulazak dolazi po krštenju, koje gledamo kao korijen kršćanskog života, i po poslušnom slušanju Riječi. To je ono što je koncizno formulirano finalnoj sceni Matejevog evanđelja. Proslavljeni Isus ukazuje se u najčišćoj slavi svoga božanstva, on je izvanredno „veći“ i nadilazi svu stvorenu stvarnost: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ (Mt 28,18) Pred njim čovjek pada i ničice mu se pokloni. Njegova prisutnost nije kao ona zemaljske osobe. To je prisutnost koja treba biti otkrivana i otkrivena po životu vjere, i zato poznaje i oklijevanje, tamu i sumnju.

S druge pak strane, Krist je blizu, s nama je „u sve dane“ (Mt 28,20) i u svim povijesnim razdobljima. Posebno je djelotvorno prisutan u Crkvi kojoj daje svoju Riječ te spasiteljsku i posvetnu milost. Zapravo, Isus povjerava Crkvi zadaću da naviješta svim narodima sve ono što im je zapovjedio, uključujući u spasenje svakog čovjeka. Za Sveto Pismo, dakle, neizmjerni Božji misterij ne odbacuje nego prihvaća u sebe naše male misterije, uranjajući ih u svoje neizmjerno i nedostupno svjetlo. Ne smijemo zato, uzimati u obzir Boga samo kao objekt filozofskih i teoloških rasprava. O Bogu i Trojstvu ne smijemo samo govoriti na hladan i rezerviran način. Moramo razgovarati s Bogom u razgovoru intimnosti i života koji je On sam proglasio i postavio.

 

Presveto Trojstvo i Abraham

Kršćanska tradicija interpretirala je pohod troje glasnika Abrahamu i Sari kod hrasta Mamre (Post 18,1-15) kao objavu trojstvenog otajstva.

Na ovoj ikoni vidimo Abrahamovo prijateljsko gostoprimstvo koji pripravlja svečani stol i nudi vino slavlja trojci svetih hodočasnika. Sara, dok pripravlja kruh, uhodi Trojicu iz unutrašnjosti šatora. Abrahamov svečani stol postaje euharistijski stol. Sterilnost i smrtnost Abrahama i Sare, po ljubavi prema prihvaćenom gostu, preoblikuju se u plodnost i životnost roda koji neće imati kraja.

Tri anđeoska lika predstavljaju Oca, Sina i Duha Svetoga: zadubljeni su u sveti razgovor koji ih ne čini nedostupnima i dalekima, nego uključuje i Abrahama i nas. Iza leđa središnjeg lika, koji se identificira sa Sinom, uzdiže se hrast Mamre: drvo života i drvo križa. Iza Abrahamovih leđa stoji brdo Morija: to je brdo žrtvovanja Izaka, žrtvovanja Krista.

 

Sv. Augustin i misterij Presvetog Trojstva

Priča se kako je jednog dana sv. Augustin, veliki mislilac Crkve, bio vrlo ogorčen i razočaran jer nije previše uspijevao razumjeti misterij Presvetog Trojstva. Dok je tako o tome razmišljao i šetao uz obalu, ugledao je jednog dječaka koji je radio nešto vrlo čudno: iskopao je rupu u pijesku i sa žlicom odlazio do mora, zagrabio vodu i ulijevao u tu rupu. I tako stalno. Svetac se pažljivo približi i upita ga: „Što to radiš?“ Dječak odgovori: „Želim svu vodu iz mora staviti u ovu rupu.“ Kad je sv. Augustin to čuo reče mu: „Divim se tvojoj želji da skupiš čitavo more, ali kako možeš i pomisliti da ćeš u tome uspjeti? More je neizmjerno, a rupa je mala. K tome, s tom žlicom ne bi ti bio dovoljan ni čitav život.“ A dječak, koji je bio anđeo poslan od Boga, odgovori mu: „A kako ti možeš misliti i očekivati da možeš sadržati u tvoju glavicu neizmjerni misterij Boga?“ Augustin je razumio da je Bog veliki misterij. I razumio je da su Otac, Sin i Duh Sveti tako puni ljubavi da zajedno mora da neizmjerno uživaju.

 

Presveto Trojstvo, objava novoga stvaranja

Iako je Presveto Trojstvo darovalo spasenje ljudskome rodu po jednoj i jedinstvenoj ljubavi prema čovjeku, vjera nam kaže da svaka od božanskih osoba donosi posebni doprinos. Otac nas pomiruje sa sobom, Sin ostvaruje pomirenje, a Duh Sveti je dar dodijeljen onima koji su postali prijatelji Božji. Otac nas je oslobodio, Sin je cijena našega otkupljenja, a Duh Sveti je sama sloboda. Zapravo „gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“ (2Kor 3,17), kaže sv. Pavao. Otac nas je stvorio, Sin nas je preoblikovao, a Duh Sveti daje život (Iv 6,63). Na početku stvaranja Trojstvo je bilo zasjenjeno u slici: Otac je oblikovao, Sin je bio ruka oblikovatelja, Duh Sveti je dah koji nadahnjuje život. Zašto to govorimo? Tek u novom stvaranju objavljene su postojeće razlike u Bogu. Zapravo, u svako vrijeme Bog je izlijevao svoje darove na sve stvorenje i ne nalazi se niti jedan koji se odnosi samo na Oca, samo na Sina ili samo na Duha, svi su zajednički Trojstvu, jer samo je jedna snaga, samo je jedna providnost i samo je jedno stvarateljsko djelovanje koje sve ostvaruje.

U planu spasenja s kojim je obnovio naš ljudski rod, prisutno je čitavo Presveto Trojstvo koje je željelo moje spasenje i koje pruža njegovo ostvarenje, ali nije čitavo Trojstvo to spasenje i ostvarilo. Onaj koji nas je spasio nije niti Otac niti Duh Sveti, nego samo Sin. On je onaj koji je postao čovjekom i preuzeo ljudsko tijelo i krv, On je onaj koji je bio mučen, koji je trpio, bio ubijen i koji je uskrsnuo. Zbog tih otajstava ljudska narav je ponovno dobila život i oblikovano je krštenje, novo rođenje i novo stvaranje. Eto zašto u krštenju treba zazvati Boga, razlikujući osobe – Oca, Sina i Duha Svetoga – koje nam objavilo tek to novo stvaranje.

 

Molitva

Moj Bože, Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da sebe potpuno zaboravim, da se nastanim potpuno u tebi, nepomičan i miran kao da je moja duša već u vječnosti. Ništa ne može uznemiriti moj mir, niti me navesti da izađem iz tebe, moj Nepromjenjivi; nego me ti svaki trenutak sve više uranjaj u dubinu tvog otajstva! Smiri moju dušu; otvori za nju tvoje nebo, ljubljeni dom i mjesto odmora u tebi. Da te nikad ne ostavim, nego da sve što ću biti, pobuđuje moju vjeru, da uronjen u klanjanje, potpuno se prepustim tvome stvarateljskom djelovanju.

Ljubljeni moj Isuse, raspet za ljubav, volio bih biti ljubav tvoga srca, volio bih prekriti te slavom, volio bih voljeti te… do smrti! Ali osjećam svu moju nemoć; i molim te da me obučeš u sebe, da preoblikuješ moju dušu u sve pokrete tvoje duše, da me potopiš, da prodreš u mene, da me mijenjaš dok god moj život ne bude zračenje tvoga Života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Obnovitelj i kao Spasitelj. Vječna Riječi, Glasu moga Boga, želim provesti život slušajući te, želim da me učiniš poslušnim svakom tvom nauku, da sve naučim od tebe; te da onda u noćima duha, u praznini, u nemoći, mogu uvijek gledati u tebe i biti uvijek obasjan tvojim neizmjernim sjajem. Moja sjajna Zvijezdo, očaraj me, da ne mogu više bježati od tvoga zračenja.

Vatro koja sve prožima, Duše ljubavi, siđi na mene i ispuni me, da moja duša postane prostor utjelovljenja Riječi. Da ja budem nastavak njegove prisutnosti u čovještvu u kojem može obnoviti čitavo svoje otajstvo.

I ti, Oče, sagni se nad svoje siromašno, maleno stvorenje, zakrili me svojom sjenom, nemoj gledati u meni ništa osim Ljubljenoga u kojem je sva tvoja milina.

Ljubljena moja 'Trojica', moje Sve, Blaženstvo moje, Samoćo beskrajna, Beskrajnost u kojoj nestajem, prepuštam vam se poput plijena. Ukopajte se u mene da se ja mogu ukopati u vas, dok iščekujem da dođem kontemplirati vaše Svjetlo u beskraju vječnosti vaše neizmjerne veličine.