Litanije bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika
Postulatura bl. Miroslava Bulešića objavila je litanije u čas našega Blaženika u kojima se zaziva njegov zagovor.
Misao dana
Vjeovati je teško, ništa ne vjerovati nemogu?e je.
Victor Hugo
Krist Kralj - Kraljevstvo moje nije odavde
Poncije Pilat, rimski upravitelj, zbunjen je. Židovi su mu doveli su nekog pobunjenika, učitelja, Isusa iz Nazareta. Očito je da su ga doveli iz samo njima razumljive zavisti. Za Pilata je ovaj neznanac neki sanjar, čovjek koji „hoda pola metra iznad zemlje“, koji kao da nije svjestan koji je ulog u ovoj igri, kao da nije svjestan što riskira. Naime, vani je razjarena masa žedna krvi. No ipak, Pilatu je mučno poslati na stratište čovjeka iz čistog hira. Ipak treba sačuvati barem nešto od čistoće rimskoga prava. Zato razgovara s optuženikom. Pokušava pronaći neki oslonac da ga izbavi iz ovog krajnje opasnog položaja. Traži načina da ga oslobodi. Međutim, neznanac kao da se uopće ne trudi da se izvuče. Govori riječi koje nikako ne mogu doći do Pilatove pameti, a pogotovo ne do njegova srca. Tako, između ostaloga, Pilat čuje da ga optužuje da se proglasio židovskim kraljem. To i Pilatu zvuči kao manje vjerojatno. Stoga ga pita, neka se izjasni da li se stvarno smatra kraljem. Isus potvrđuje. „Kako, molim?“, kao da je htio reći Pilat. No Isus, nakon što je potvrdio da on jest kralj, mirno nastavlja: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.“
Presveto Trojstvo
Biblija, iako potvrđuje da je Bog uvijek drugačiji i da nadilazi naše razmišljanje, predstavlja se kao „objava“, to jest kao ona koja razdire veo tišine koji skriva božanski misterij.
Kršćanska objava otvara nove horizonte u ovom nedostupnom svjetlu, kojeg „čovjek ne može vidjeti i ostati na životu“, kako se često ponavlja u Starom zavjetu. Pojavljuje se tako uz Oca, Sin kojeg šalje na svijet i Duh životvorac, i mi u ime Trojstva otvaramo i započinjemo svaku molitvu i svaku liturgiju, zaključujemo svaku molitvu i blagoslivljamo osobe i stvari.
Pedesetnica
Duh Sveti u začeću i rođenju Crkve
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.
Neprestana molitva
Neka i oni budu jedno kao i mi!
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Uzašašće Gospodinovo
Uranjanje u otajstvo Uzašašća
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
Uskrsno svitanje
Korizmene staze posute mnoštvom pokušaja, napora, uspjeha i rasta, utkane u naš život, ne bliže se kraju.
Valja nastaviti preko jutarnjih zvijezda Velikog tjedna. Valja nam zaroniti u tajnu Posljednje večere i ljubavi koja se za tim stolom razlila svijetom. Valja nam nasloniti glavu na Isusove grudi i osjetiti sigurnost, prihvaćenost i voljenost. Valja nam blagovati ljubav i predanje. Valja nam se hraniti Bogom. Valja nam i krenuti u tišinu Getsemanija. Valja nam i osjetiti samoću i napuštenost. Valja nam vapiti, valja nam prolijevati znoj krvavih kapi. Valja nam predati život u Očeve ruke. Valja nam piti i kalež, valja nam život u Život uroniti do posljednje kapi smisla i ljudske logike. Valja nam Bitno postati jedino bitno. Valja nam i primit poljubac koji miriše na Judin, valja nam krenuti u noć bez kraja, u noć bez smisla, u noć koja izgleda kao da nema jutra. Valja nam…
